Sometimes is better to lose and do the right thing, than to win and do win and do the wrong thing.
Tony Blair
Koji pristup odabrati?
U nogometu se sukobljavaju dva suprotna svjetonazora. Jedan svjetonazor je onaj koji zagovara kako djecu trebamo učiti da pobjeđuju od malena. Za njih je to glavna svrha sporta. Drugi je stav zagovaran od ljudi koji su za to da se djeca ne opterećuju rezultatima. Za njih rezultat u mlađim dobnim kategorijama nije presudan. Bitnije su druge stvari poput učenja nogometnih i socioloških vještina.
Nije za čuditi što je mnogim roditeljima nejasno kakav stav da prihvate i zašto uopće postoje takva dva dijametralno suprotna stava. S razlogom se pitaju kako da se postave prema djeci. Treba ju li poticati nogometaše da pobjeđuju od malena ili im trebaju podvaljivati priču kako pobjeda nije bitna? Kako su klinci tu da uče.
Dijete će se pitati zbog čega se uopće broje bodovi ako pobjeda nije bitna? Zašto je onda ovdje sudac i zbog čega ljudi tako glasno navijaju i trener je nervozan ako su pobjede nevažne? Zašto postoje tablice, pehari i medalje ako naša zadaća nije da pobijedimo?
Roditelji koji smatraju da su pobjede važne od samih početaka nogometne igre neće imati problema mučeći se s odgovorima na ta pitanja. On će mu jednostavno odgovoriti kako su tablice, suci, pehari, medalje i navijači ovdje jer je to važno. Dobro je pobijediti dok je loše izgubiti. Poticat će djecu kako bi dala sve od sebe da pobjede jer tko želi biti gubitnik? ”Na vrhu ima mjesta samo za najbolje i potrudi se da ti budeš među njima” je rečenica koja bi opisala roditelja koji zauzima stav kako su pobjede prioritet.
Što se događa s roditeljima koji smatraju da pobjede nisu prioritet u nogometu? Kako će oni objasniti djetetu da su medalje prisutne, ali nisu važne dok plače nakon poraza u četvrtfinalu nekog turnira na male golove? Svako tumačenje djetetu početniku prije utakmice kako pobjeda nije važna je promašeno.
Kod nas se djeca počinju takmičiti sa šest godina. Roditelji ih vode na lige i turnire bez da nisu jasno promislili zbog čega. Kako će onda taj isti roditelj objasniti djetetu zbog čega je on na toj utakmici? Može mu roditelj poslati poruku ” Odi, igraj se i zabavi”, ali poruka koju je dijete primilo na toj utakmici može biti sasvim drugačija od one izrečene.
Nemojmo se lagati, dijete će kao i uvijek primiti snažniju poruku, ona koja je ostala između redova i koja se nije izgovorila. Nije slučajno da su roditelji pušači imaju veću mogućnost da odgoje čovjeka koji će pušiti bez obzira na veći angažman vezan za kontrolu pušenja svoje djece od roditelja koji nisu pušači. Postoji li i jedna druga poruka koju indirektno prenosimo djeci kad ih onako malene šaljemo na utakmice a da nije pobjeda je važna? Govorim o trenutku dok oni još uvijek simpatično zapinju nogom o nogu, na kojima im čarape sežu iznad koljena, a jednoznamenkasti broj prekriva cijela leđa.
Bez obzira kakav stav otvoreno zauzimate, kao roditelj početnika koji je tek krenuo na nogomet, slanjem na utakmicu poručujete mu da je rezultat iz nekog razloga važan. Možda ne zbog osobnog pritiska na njega, nego zbog cijele atmosfere koja se stvara oko nje. Ugođaj same utakmice za nogometaša početnika se razlikuje ovisno o djeteta do djeteta, ali i od same okoline.
Objašnjavanje djetetu, koje ima friško napunjenih 6. godina, kako je razlog što je na utakmici da se opusti otežava još jedna stvar. Razvija li se vaš nogometaš u skladu s većinom djece on nema još uvijek razvijenu logiku. U predškolskoj dobi nije zreo za rješavanje logičkih zadataka. Postoje opravdane sumnje da za vrijeme utakmice neće razumjeti trenera ili vas kad mu objašnjavate logiku nogometne igre.
Početnicima u nogometu se ne može na konkretan način objasniti važnost rezultata u nogometu zbog specifičnosti razvoje faze u kojima se nalazi njihova psiha. U to se možete uvjeriti na mnogobrojnim primjerima gdje doslovno shvaćaju sve što im se kaže i nemaju sposobnost apstraktnog ni logičkog razmišljanja. Ali ih zato možete uvjeriti da je djed mraz stvarna osoba i da za Božić ostavlja poklone spuštajući se kroz dimnjak ili prozoru stan.
Rezultat je važan
Smatram da važnost rezultata u nogometu nije sporna. Većina roditelja se zapravo ne dvoji oko toga da li je rezultat važan. Sporno je kako roditelji definiraju rezultat i način, odnosno put kojim žele da idu njihovi nogometaši kako bi ostvarili očekivani rezultat.
U sportu, pa tako i u životu, bi rezultat trebao biti važan. Rezultat je posljedica onoga što radimo te kako tumačimo krajnji cilj naših akcija. Kad nešto radimo nadamo se postizanju određenog cilja. Ako je cilj ocijenjen rezultat ćemo nazvati uspješnim.
Rezultati nas tjeraju da pružamo sve od sebe. Samo majstori postižu vrhunske rezultate, a biti majstor u nekom polju je rijetka vrlina. Za postizanje majstorstva su potrebna dugoročna odricanja. Discipliniranost, strpljenje, marljivost i upornost su odlike najvećih koje ih čine vrijednima.
Ciljevi u nogometu
Nogometne škole imaju za cilj obučavanje igrača kako bi razvili svoje sposobnosti i vještine za igranje nogometa. One škole koje najviše razvijaju te sposobnosti bi trebale biti uspješne. Rezultat takvih nogometnih škola je da imaju relativno velik broj igrača koji sudjeluju na najvećim natjecanjima u nogometu koji su u organizaciji UEFA i FIFA.
Ne postoji jedan isključivi cilj kad roditelji upisuju djecu u nogometni klub. Upisati dijete u nogometni klub se može iz više razloga. U ovom tekstu ćemo govoriti o onim roditeljima koji upisuju dijete u nogometni klub kako bi njihova djeca postizala dobre rezultate u nogometu.
Gotovo nema roditelja da ne očekuje nekakav rezultat. Nekim roditeljima je dobar rezultat da je dijete bude zadovoljno nakon treninga.
Drugi roditelji mjere rezultate svoje djece kroz njihov razvoj. Koliko su vještina usvojili. Trećima je rezultat zbroj bodova na utakmicama i osvojene medalje.
Postoje roditelji koji priželjkuju sve. Da su djeca zadovoljna dok razvijaju svoje nogometne vještine i da usput pobjeđuju druge momčadi i osvajaju natjecanja.Nemam ništa protiv ove zadnje definicije rezultata. Ona je najbolji miks onoga što bi svaki roditelj mogao poželjeti svom djetetu. Pitanje je da li je ostvariva i na koji način?
Kako vidimo većina roditelja priželjkuje određene rezultate. Ono što stvara razliku je definicija rezultata.Ako imamo roditelje koji različito definiraju rezultat onda je interpretacija tih rezultata različita.
Roditelju kojem je cilj da se njegovo dijete zabavi za vrijeme treninga tako da skrati vrijeme stvara zadovoljstvo gledanje skupine djece koja se glupira za vrijeme treninga u kojem nedostaje discipline i radne atmosfere.
Drugom roditelju koji za cilj vidi razvoj fizičkih, socijalnih i kognitivnih sposobnosti i vještina za vrijeme gledanja istog treninga će se dići kosa na glavi i počet će razmišljati o tome da potraži novi klub.
Trećoj skupini roditelja će malo značiti dobra atmosfera u klubu i progres u vještinama njihovog nogometaša ako rezultate na utakmicama ocjene slabima. Oni će biti toliko nezadovoljni i frustrirani jer za iz njihove perspektive rezultat nije ostvaren.
Tko je u pravu – roditelji koji preferiraju rezultate na utakmicama ili razvoj vještina kod mladih nogometaša?
Na ovo pitanje postoji jasan odgovor kojeg se treba obrazložiti. Rezultat na utakmicama bilo rezultatski ili statistički bi trebao biti najvažnija stvar svakome tko želi biti uspješan. Ne možemo polučiti dobar vrhunske rezultate ako uvijek imamo stav da nam je svejedno bili prvi drugi ili zadnji.
Treniranje nogometa kako bi se ostvario rezultat je važno iz nekoliko razloga. Bez obzira ostvarilo dijete rezultat ili ne ono bi trebalo shvatiti koliko je truda potrebno da se postane dobar u nekom polju. Za to je potreban ogroman entuzijazam i predanost zadatku koji se želi ostvariti. Čak i ako se dijete ne ostvari u nogometu imat će jedno iskustvo iza sebe u kasnijem životu. Takva iskustva su vrijedna i nezamjenjiva.
Ni jedan rezultat se ne može ostvariti ako se ne razviju vještine. Bez dobrih vještina se ne mogu postići najveći rezultati u nogometu, dok same nogometne vještine ne garantiraju uspjeh. Vještine su jedan od preduvjeta kako bi se postigao cilj. One se razvijaju posredno. Bez cilja će se vještine teško razviti. Ono dijete koje ima visoke ciljeve, tj. Ima veća očekivanja od sebe je u prednosti od djeteta koji nema cilja. To ne znači da će dijete koje u mladosti ne želi biti profesionalac uspjeti nego da su istraživanja pokazala kako djeca koja imaju velike i dugoročne planove za život imaju više izgleda da ih ostvare.
Rezultati su ti koji nam pokazuju da li smo na dobrom putu. Ako je nekome nogometašu cilj da bude seniorski igrač reprezentacije onda bi u kadetima morao pokazivati određene rezultate kad ga uspoređujemo sa sadašnjim reprezentativcima u njegovoj dobi, te s igračima njegove generacije. Bez određenih rezultata naš igrač neće znati treba li poraditi na svom razvoju i koliko.
U pravu su oni roditelji koji žele dugoročne rezultate, te shvaćaju koliko je važno da njihova djeca u početku intenzivno usvajaju vještine, jer su im one potrebne za ostvarivanje visokih ciljeva. Oni roditelji koji gledaju na kratkoročno i potenciraju da djeca odmah pobjeđuju bez obzira na posljedice u budućnosti, ne rade dobro.
Za dobar rezultat je potrebno definirati cilj i korake
Za postizanje rezultata je potrebno definirati cilj te zatim korake kako doći do tog cilja. Bez cilj nam je putokaz koji vodi u dalju budućnost. Imamo li nogometaša početnika trebali bi odrediti cilj kako želimo i gdje želimo da on igra na kraju svoje nogometne obuke.
Upisujemo li dijete u osnovnu školu s vizijom da ono u budnosti trebalo ići na fakultet ponašat ćemo se u skladu da mu omogućimo sve uvijete kako bi ga mogao upisati. Odgajat ćemo ga u tom smjeru tako da ga potičemo da bude odgovoran u školi od prvog dana. Bez usvojenih radnih navika poput redovnog učenja ili poticanja njegove kreativnosti i maštovitosti to dijete će teško ostvariti cilj.
Potpisivanje profesionalnog ugovora sa seniorskom momčadi je poput upisa na fakultet za jednog nogometaša.
Roditelji i djeca koja od najranije dobi imaju jasan cilj bliži su rezultatu. Imati cilj je samo preduvjet za postizanje rezultata. Ono što nam treba je postavljanje koraka koji će nas voditi do cilja. U nogometu većina roditelja i djece mogu bez problema odrediti cilj. Za odrediti korake kako bi se došlo do cilja je potrebna stručnost koju imaju samo najstručniji pojedinci u obliku trenera.
Koraci ili bolje rečeno stepenice koje nas vode do vrha moraju biti pravilno konstruirane za svakog sportaša individualno. Ako su stepenice previsoke ili kratkoročni ciljevi previsoki onda će nogometaš duže vremena zapeti na prepreci. Imat ćemo osjećaj da igrač zaostaje ili stoji u razvoju što je demotivirajuće za sve tri strane – igrača, trenera i roditelja.
Poželi li dijete postati spisatelj, najprije treba naučiti kako držati olovku u ruci i razlikovati slova na tipkovnici. Čitanje riječi je preduvjet da bi se mogle sastavljati rečenice i tako redom dalje. Preskakanje koraka nema smisla i ne donosi rezultate. Zbog toga kad se konstruiraju stepenice za uspjeh to se treba raditi tako da se gornja stepenica nadograđuje na donju. Prvo se kreće od jednostavnih nogometnih vještina prema kompleksnima.
Postavimo li stepenice tako da igrač ne treba ulagati previše truda da bi se popeli na njih također nije dobro. Po niskim stepenicama se lakše penjemo ali nam treba više vremena i nije toliko izazovno. Drugi igrači koji se također penju paralelno s našim igračem će se brže popeti do cilja. Kvaliteta nogometa ovisi i o biološkoj dobi igrača. Razlika je ako netko odličnu razinu igre postigne još u juniorskoj dobi od igrača koji istu kvalitetu igre dosegne četiri godine kasnije.
Nije cilj da igrač radi svaki put savršeno vježbu. Cilj je da radi na granicama mogućnosti. Da ju može izvesti, ali isto tako da mu je izazovna tako da se mora uložiti maksimalan trud kako bi mu uspjela. Čim dođe do faze da rijetko griješi znači da vježba treba nadogradnju u smislu da se oteža izvedba.
Najčešće zablude roditelja kod definiranja ciljeva
Roditelji nerijetko rade greške kod definiranja ciljeva. Tipična greška je da roditelji zamjene dugoročan cilj i viziju za korake u radu. Roditelji ne priznaju da je jedini pravi put da se dođe do cilja, postepeno kroz vrijeme i edukaciju i žele to preskočiti i ubrzati . Ili jednostavno ne shvaćaju postojanje puta. U oba slučaja rezultat nije dobar.
U praksi to izgleda tako da od trenera i djece početnika traže određene stvari na početku nogometnog školovanja koje su praktično cilj samog školovanja. Želimo da klinci koji ne znaju gdje im je glava a gdje su im noge razumiju načela taktike. Da netko tko spava s medvjedićem u krevetu stoički prihvati kritiku ili poraz od 10:0. To je frustrirajuće jednako kao da smatrate da prvašić treba usvojiti kompleksne matematičke zadatke dok se on još uvijek bori s prepoznavanjem brojeva.
Loši rezultati svakog školovanja, pa tako i nogometnog, proizlaze zbog krivo postavljenih ciljeva i načina na koji se žele ostvariti. Želimo li omogućiti mladim nogometašima da se uspješno školuju onda ih ne bi trebali pustiti da besciljno treniraju ili da od njih očekujemo da krajnji rezultat na početku umjesto na kraju.
Zbog čega se roditeljima čini da određenim trenerima nije rezultat najvažniji?
Vizionari imaju dobro postavljene ciljeve i u pravilu ostvaruju najbolje rezultate. Dobro je kad nogometaš ima klub koji ima dugoročan plan i program ili barem trenera vizionara. Trenera s vizijom je malo, klubova još manje.
Jedan razlog zbog čega je to tako jer ih roditelji nogometaša ne mogu prepoznati. Vizionari se često mogu zamijeniti s nestručnim osobama, jer donose laicima nerazumljive odluke. Usporedio bi to s igranjem šaha. Ako vam netko ponudi kraljicu za pješaka, taj je napravio veliku grešku i nije neki šahista. Jednako tako možda je majstor s planom koji vidi dovoljno daleko unaprijed za razliku od vas i prihvaćanje te razmjene nosi vodu na njegov mlin.
Ako roditelj nema ideju kako izgledaju stepenice po kojima se nogometaš treba uspinjati, odnosno put koji ga vodi do vrha onda ga je strah poslati dijete tim putem. Roditelj će ga poslati onim putem koji mu se čini boljim, logičnijim i sigurnijim. Takav put obično bude loš.
Dugoročni rezultati suvrijedniji od kratkoročnih
Sigurno ste se našli u poziciji da morate donijeti odluku u životu tako da ste morali žrtvovati ugodu sadašnjeg trenutka na uštrb lagodnijeg života u budućnosti. Ne možemo uvijek donositi odluke tako da uvijek žrtvujemo sadašnji trenutak. Ponekad nam više pomaže opuštanje umjesto posla. Bez toga bi život nam bio zaista težak. Pri tome moramo biti svjesni da će nam se život pretvoriti u pakao idemo li uvijek linijom manjeg otpora birajući lakše stvari.
Ono što je zanimljivo da se ljudi nisu skloni odricati ugodnih trenutka u sadašnjosti kako bi u budućnosti ostvarili rezultat. Želimo li izgubiti na kilogramima moramo se odreći stvari koje nam danas pričinjaju zadovoljstvo poput kolača ili čokolade.
Postizanje rezultata u nogometu je kompleksnija stvar od mršavljenja. Pobjede u nogometu pričinjavaju slatko zadovoljstvo na koje se možemo navući svi, počevši od djece, trenera i roditelja. One mogu djelovati poput slatkog mamca koji nas može zavesti i odvratiti od našeg najvažnijeg cilja. Pobjeda mališana donosi ogromnu radost za pobjedničku grupu. Taj osjećaj je toliko snažan da ga želimo osjetiti što više.
Nemam ništa protiv pobjeda na utakmicama. Dapače kao trenera su me veselio gotovo svaki pozitivan rezultat kojeg su ostvarili moji igrači. Bile su tu razne pobjede. Nakon nekog vremena sam se počeo pitati koji je moj rezultat s momčadi najvrjedniji? Da li je to pobjeda u finalu nekog turnira ili je to pobjeda nad snažnijim protivnikom.
Trebalo mi je duže vrijeme da shvatim da su najvrjednije pobjede one koje su moje igrače vodile bliže njihovom najvišem cilju a to je da postanu dobri igrači. . Moj zadatak, kao trenera, da im razvijam nogometne vještine.
Podučavanje je zahtjevan i sistematičan posao. Trenerov posao je da stvori idealne uvijete za razvoj tako da manipulira s okolinom. Igrači će se najbolje razvijati ako im stvorimo uvijete koji im nisu previše stresni, ali ni previše lagani.
Konkretno na utakmicama trener koji upravlja procesom postavlja pravila ispred igrača. Dogovorena pravila i principi unutar igre određuju koliko će igrači biti opterećeni na utakmici. Kao primjer mogu navesti da trener početnika potiče igrače da kroz igru, tj. Smislenu suradnju s drugim suigračima dolaze do prilika za pogodak. Takav način igre je teži za djecu tako da je veća mogućnost od pogreške, ali zbog toga dolazi do bržeg razvoja njihovih sposobnosti.
Postavljanjem određenih principa u utakmici od strane trenera koje otežavaju djeci igranje i dovode ih do ruba njihovih sposobnosti nije cilj da se utakmica izgubi. Cilj je da se ne pobjeđuje po cijenu napredovanja samih igrača. Tako se ponašamo odgovorno prema njima.
Ono što mogu posvjedočiti da se neki roditelji ne ponašaju odgovorno. Ponajprije se ne ponašaju odgovorno prema sebi, a onda i prema djeci. Svatko ima svoj razlog zbog čega se ponaša neodgovorno. Netko to radi iz neznanja, a drugi iz ”znanja” tako da racionaliziraju svoje postupke. Tako svi imaju opravdanje.
Roditelji sami sebi uvijek mogu opravdati svoja ponašanja. Mogu si obrazložiti zašto skaču pored terena i ponašaju se poput male djece. Opravdat će si zašto se svađaju sa sucem i trenerima. Također će naći opravdanja zašto su ljuti kad ih dijete ne sluša ili kad pogriješi. Imat će dobar razlog zbog kojeg je dobro da njihov klinac ”ne komplicira” na igralištu jer je važno pobijediti danas, a sutra što bude. Bitno im je da se oni, roditelji, danas nazdravljaju pobjedi uz pivo ne pitajući se pri tome koja je cijena tog ”rezultata”.
U takvim prilikama treneri koji ne žele žrtvovati najvrjednije ljudske i igračke kvalitete koje bi trebale nogometaše pratiti u budućnosti za malo radosti danas postaju rijetka pojava uz nogometni teren. Samopoštovanje, ljubav prema sebi, suigračima i nogometu, hrabrost i odgovornost u utakmicama su vrijednosti koje krase reprezentativne igrače, a jeftino se rasprodaju na dječjim utakmicama za tri boda u limačima i prolaz skupine na turniru u nekom selu. Sve da bi se ostvario ”rezultat”.
Svaki rezultat koji vodi bliže prema cilju, a to je da djeca jednog dana postanu bolji igrači je pozitivan. Nemojte od mene tražiti da napišem koji je to rezultat. Pozitivan rezultat može biti i kad se izgubi 3:0 i kad se pobjedi 3:0. Ponekad pozitivnije djeluje na razvoj poraz od 2:1 nego pobjeda od 10:0.
Ovdje ne želim glorificirati poraz. Ne postoji ni jedan nogometaš koji je postao profesionalac a da je pri tome izgubio sve utakmice. Kako ne postoji dobar nogometaš koji je do uspjeha došao kroz poraze tako ne postoji uspješan igrač koji nije učio na porazima.
Oduzmemo li igračima pravo na pogrešku oduzeli smo mu mogućnost da nešto nauče. Želimo li nekoga naučiti reći ćemo da pokušava dok ne uspije. Treniramo ga da bude ustrajan u pokušajima. Drugim riječima griješite dok ne savladate vještinu. Umjetnost pobjeđivanja je vještina. Nju nitko neće svladati ako mu zaprijetimo kaznom nakon poraza. Pod kaznom se računa čitanje bukvice nakon utakmice, razne zabrane kao hladno ponašanje.
Djeca moraju pobjeđivati kako bi izgradila pobjednički mentalitet je floskula koja je toliko pogrešna i netočna da je opasna. Pobjednički mentalitet se dijelom izgrađuje i na porazima. Koroz poraze dijete jača svoje kapacitete. Neke stvari se jednostavno ne mogu naučiti bez pogrešaka.
Najvrjedniji rezultati su oni koji omogućuju nogometašima da uče kroz iskustva. Dobra i loša. Za iskustva je važno da ne budu traumatična na način da ih se djeca uplaše u tolikoj mjeri da odustanu od igre ili ih se boje. Ne možeš naučiti driblati ako se bojiš da ćeš izgubiti loptu. Onda ćeš često griješiti zbog straha ili uopće nećeš pokušavati. Iskustva u kojima se ne moramo dati sve od sebe da dođemo do rezultata nisu ona što vode do pravog napedka.
Savjet za roditelje
Pogrešno je od djece ne tražiti rezultat. Morate te ih odgajati u smjeru da su rezultati važni jer u protivnom neće biti izvrsni ni na jednom životnom polju. Nogomet nije iznimka.
Rezultat je važan i bitan, ali nije najvažniji sam po sebi. I to je ono gdje se može pogriješiti. Traženje od djece da postižu rezultate, na štetu razvoja nogometnih vještina je kao da pilite granu na kojoj sjedite.
Nitko se nije zapravo usrećio ako je birao najkraći put do sreće i zadovoljstva. Ekstreman primjer je heroin. Opijenost tom drogom je toliko snažna da onome tko ga uživa trenutno pruža jednu od najvećih ugoda koju čovjek može osjetiti. Usprkos tome ovisnici o heroinu prolaze jednu od najvećih havarija u životu. Ali tu nije u pitanju samo heroin, tako je i s alkoholom, duhanom i šećerima.
Dajte čokoladu ili sladoled djetetu i postoji vjerojatnost da će te ga momentalno usrećiti čak i kad je u izrazito lošem raspoloženju. Uzmete li čokoladu kao sredstvo koje vas vadi iz loših raspoloženja na duge staze ubrzo će te postati depresivniji nego što bi bili bez nje. Uzet će vam energiju, narušit će vam se zdravlje i zbog izgleda bi mogli imati psihološke smetnje.
Ista okvir se može primijeniti na rezultate. Nemojte dopustiti da se opijate pobjedama u mlađim dobnim kategorijama u kojima nastupa vaše dijete. U tom slučaju će te početi sve više opravdati važnost ”rezultata”, dok će vam onaj pravi cilj bježati ispred očiju.
Rezultati s utakmice imaju smisao ako je iskustvo na utakmici vašeg djeteta bilo pozitivno, A bit će pozitivno ako mu pomaže da postane bolji nogometaš.
Posljedice rezultata s utakmice se osjete trenutno. Nije teško zbrojiti bodove i utvrditi novo stanje na tablici. Još manji problem predstavlja zaključiti kako se nogometaši osjećaju poslije utakmice.
Ono što vas pozivam da se zapitate kako rezultat današnje utakmice i iskustvo igranja utječu na sljedeće utakmice i razvoj igrača koji su sudjelovali u na njima, te zbog čega tako utječe. Da li su s ovom utakmicom igrači bliži cilju da postanu nogometaši ili su možda dalje. Tako nešto je teško za predvidjeti i zbog toga mnogi izbjegavaju ili zapostavljaju takva pitanja.
Pobjede koje ostvaruje vaš nogometaš u utakmicama, a da ga pri tome sputavaju da ostvari optimalan razvoj imaju najmanje smisla. Stoga nemojte raditi medvjeđu uslugu vašem djetetu potičući kratkotrajno zadovoljstvo diskutabilnim uspjesima kako bi mu u konačnici donijeli frustriranost i tugu.
Autor:Damir Škarić
Izvor:https: //90plus.blog/